3. Kičmenjaci (Vertebrata)
Kičmenjaci su bilateralno simetrični hordati sa razvijenom lobanjskom čaurom u kojoj se nalazi mozak. Najveći broj kičmenjaka poseduje kičmene pršljenove (vertebrae) i segmentisano telo.
Detaljnija organizacija kičmenjaka data je u opisu pojedinih organskih sistema:
|
Podela kičmenjaka
|
Kičmenjaci bez vilica ( Agnatha) je najprimitivnija klasa kičmenjaka koja nemaju neke od osobina karakteristične ostalim kičmenjacima, kao što su:
|
Ribe (Pisces)
Za kretanje im služe parna i neparna peraja. Dišu škrgama, a srce im ima jednu pretkomoru i jednu komoru i kroz njega protiče redukovana krv. Nemaju mali krvotok. Najrazvijeniji deo mozga je mali mozak. Kičmenica obrazovana i može biti hrskavičava ili okoštala. Oplođenje je spoljašnje, a vrste na osnovu donošenja mladih mogu biti oviparne, ovoviviparne i viviparne. |
Gmizavci, ili reptili (Reptilia) su
odigrali izuzetno značajnu ulogu u istoriji razvoja životinjskog sveta jer je to prva grupa kičmenjaka koja je u potpunosti izašla na kopno. Ova evolucija omogućena je zahvaljujući razvitku jaja sa amnionom: opna (amnion) je obavijala embrion koji se nalazio u tečnoj sredini, pa je embrion mogao da se razvija lebdeći u tečnosti, a nije bilo potrebno da se jaja polažu u vodi. |
Птице ( Aves) су двоножни кичмењаци које карактеришу перје и шупље кости. Поред слепих мишева, оне су једини кичмењаци који активно лете. Настале су од тероподних диносауруса током Јуре, а као прва птица најчешће се наводи род Archaeopteryx. Величина тела савремених птица креће се у распону од неколико центиметара (колибри) до величине великих птица нелетачица (нпр, величина мужјака ноја је до 3 метра). Бројност класе птица се процењује на око 10.000 савремених врста.
|
Sisari su klasa kičmenjaka koju karakteriše sposobnost ženke da proizvodi mleko koje služi za ishranu mladunaca. Postoji oko 5500 vrsta sisara svrstanih u oko 1200 rodova, 152 porodice i do 46 redova.
Sisari su potomci zverolikih gmizavaca — pelikosaurija, koji su živeli na Zemlji pre oko 300 miliona godina. Prvi pravi sisari pojavili su se pre otprilike 210 miliona godina, u doba dinosaurusa. Postepeno su se razvile tri savremene grupe sisara: torbari, kljunari i placentalni sisari. Od prvobitno sitnih noćnih (nokturalnih) životinja sisari, nakon velikog izumiranja gmizavaca krajem Mezozoika, podležu adaptivnoj radijaciji i danas mnoštvo životnih formi živi u većini ekosistema planete Zemlje. |